Price/Earnings Ratio Model through Dividend Yield and Required Yield Above Expected Inflation

Анотація

Odnos cijena i zarada najpopularniji je i najrasireniji evaluacijski model koristen za procjenu relativne vrijednosti kapitalne imovine na financijskim tržistima. Zarade kompanija u izrazito dugim vremenskim serijama mogu se, funkcijski promatrano, opisati s visokom znacajnoscu. Empirijski, iz dugorocnih statistika vidljivo je da traženi (zahtijevani) prinos na tržistima kapitala ima određenu pravilnost. Tako investitori najprije zahtijevaju prinos iznad stabilne stope inflacije, a potom i dividendni prinos te kapitalni porast uzrokovan rastom zarada koje utjecu na cijenu uz pretpostavku da je P/E odnos stabilan. Kombiniranjem Gordonova modela sadasnje vrijednosti dividendi, modela tržisne kapitalizacije zarada (odnosa cijena i zarada) te uva- žavanjem utjecaja promjene opce razine cijena na zarade kompanija moguce je prilagoditi odnos cijena i zarada izvođenjem funkcije traženog prinosa na tržistu kapitala mjerenog tržisnim indeksom kroz dividendni prinos te stopu inflacije iznad stabilne stope inflacije uvecane za rast zarada. S&P 500 indeks je primjerice u posljednjih 100 godina rastao upravo za stopu inflacije iznad stabilne stope inflacije uvecane za rast zarada. Uspoređivanjem dviju serija odnosa cijena i zarada, modeliranog i prosjecnog odnosa za razdoblje od sedam godina, primjetna je znacajna korelacija kretanja dviju serija varijabli uz odstupanje od tri godine, pa bi se moglo razmisljati na nacin da su u trenutnim tržisnim cijenama diskontirane tri godine ocekivane razine inflacije, dividendnog prinosa i stope rasta zarada tržisnog indeksa. Zakljucak je da u promatranom trenutku odnos između prilagođenog odnosa prosjecnog odnosa cijena i zarada na tržisni indeks i modeliranog odnosa cijena i zarada može zorno ukazati na ocekivanu dinamiku i smjer odnosa u razdoblju koje slijedi.

Класифікація

Схожі роботи